REDOVITO...
Redovito se pitam dodje li on ikada na ovaj blog i da li mu je jasno da su ovdje, na ovom blogu sve naše uspomene.
pokvaria se kompić
JOŠ MALO, JOŠ SAMO MALO, JAKO MAAALO!!!!
Glup naslov, ha? Al tako ja zadnjih dana svakodnevno razmišljam u sebi. Nisam ga vidjela već 20 dana, dugo, a? Pa ako ćemo gledat, parovi koji imaju pravu vezu na daljinu ne vide se mjesec - dva... Ali premlada sam da bi toliko čekala. Kad pogledan kolko se drugi mojih godina viđaju (svaki dan), dođe mi da odustanem, prekinem vezu i pošaljem sve k vragu. Mislim čemu čekat tolko...
Al onda kasnije bolje razmislim i skužim neke stvari.. Volin ja njega i to je važnije od svih toh mana i problema koje donosi veza na daljinu.
Al' šta je najvažnije čini mi se da će doć, i to brzo... Još samo malo i ubrzo ćemo bit zajedno...
PuSa svima
5 STVARI KOJE NISTE ZNALI O MENI
Naslijedila sam štafetu tako da sad moram reć 5 stvari koje niste znali o meni...
1. OVISNA SAM O GLAZBITo svi misle o sebi i svi mi volimo glazbu, ali ja sam zbilja na poseban način ovisna. Dok sam na kompjuteru uvik mi svira glazba, dok se spremam pojačam glazbu tolko jako da me čuje cijelo susjedstvo, kad idem negdje (ako sam sama) u putu slušam svoj I pod, nekad čak znam i preko sata u školi slušat preko I pod-a, kad sam na treningu uvik svira glazba... Ovisnost je tolko jaka da svi ljudi oko mene mrze moj I-pod...
2. POMALO SAM UMIŠLJENA
Iako non stop izbjegavam da se u istoj rečenici nađem s umišljenosti moram priznat da nekad znam zaboravit stajati čvrsto na zemlji pa zavrtim guzom, ili se baš ono umislim (znate ono kad baš unutar sebe to osjetite)... U zadnje vrijeme to me ''pukne'' malo češće, al valjda će to proć s godinama.
3. VOLIM BIT U CENTRU PAŽNJE
Istina, istina... U društvu se koji put znam zateći da svaku temu bacam na sebe... Nije to baš sad uvijek, al tu i tamo... Nekako se čovjek s vremenom navikne da se uvik većina stvari vrti oko njega, ali skuži se posli da se ne može uvik bit u centru pažnje, ali ljudi moji trudim se ispraviti tu grešku...
4. TOTALNO ''LUDA'' ZA DIEGOM LUNOM
Prvi trenutak ovo muško ime činit će vam se nepoznato, ali ako ste gledali ''Prljavi ples 2'' onda ćete pretpostavit da se radi o glavnom glumcu.. Na neki način čak je i meni pomalo ružan, ali baš to me privlači kod njega. Ali uz to i njegov ples te način na koji gleda glavnu glumicu... Taj film dosada sam pogledala barem 15 puta i uvik se ponovno raznježim kad vidim Diega... Tu je i par slikica....
5. NIKAD ''SPORTIVO''
Možete mislit da lažem, izmišljam i glumim al rijetko kad obučem trenerku. Čak ni ono kad sam po kući, obućem je za tjelesni (jer moram), a za trening sam većinom u kratkim hlačama ili tajicama (gegama, kako već kažete)... Sad zacijelo blijedo gledate ekran i pitate se: ''Zašto?'' Odgovor ni sama ne znam, valjda mi nisu sjele odmalena, hihihihi...
I to je to ljudi, znam da vam i nije nešto ''spešl'', al to van je tako... A ja štafetu dalje predajem:
-Marinelli ( vanillasky.blog.hr. )
-''lošoj curi'' ( someblog.blog.hr )- plavuši ( bijelilabud.blog.hr )
-plavookoj ( tuzna plavooka.blog.hr )
INVENTURA 2006.-e
ŠKOLA: Na tom polju sam definitivno mogla postić više, al nije mi žao ni zbog čega. U školi sam se zabavljala, a smatram da je to važno. Šta se ocjena tiče zadovoljna sam, al mogu ja postić i više. No što je tu je sad...
LJUBAV: Šta se cile godine tiče bilo je puno toga. Al' šta je najvažnije dok gledan 2006. je ''ON''. Da baš ''on'', onaj o kojem ste se vi svi toliko naslušali. U 2006. dogodia mi se on i zbog toga mi je drago. Osjetila sam šta znači prava ljubav i skužila da dobri momci još postoje.
PRIJATELJI: Puno sam ih ove godine stekla, al šta je najvažnije riješila sam se nekih koji mi već duže vrime samo glume prijatelje. Takve cure definitivno ne triban i zato sam ih makla od sebe, al isto tako sam se ove godine okružila nekim ljudima koji me non-stop uveseljavaju. Volim te ljude i nikad neću moć dovoljno zahvalit Bogu šta mi ih je ''stavia'' na put. S nekima se družim svakodnevno, a s nekima šta zbog škole, šta zbog mjesta stanovanja, šta zbog faxa, šta zbog obveza rijeđe, ali opet redovito. Iman vrimena za svakoga... 2005 oko sebe san imala većinom lažnjake,a 2006. okružila sam se pravim ljudima Bogu fala.
TRENINZI: E, to je jedina karika koja je ove godine falila. Početak godine sam trenirala i ostvarila neke rezultate, a poslije sam šta zbog zdravstevnih problema, a šta zbog lijenosti zanemarila trening. Zato ove godine se želin malo više posvetit svome najdražem sportu zato jer me taj sport i treninzi (ekipa tamo) znaju uveselit samo tako.
OBITELJ: Mogu reć da sam i na tom području zadovoljila neke osobne kriterije. Posvetila sam se i dici i odraslima u obitelji koliko sam mogla. Obitelj je definitvno najvažnija u životu svakog čovjeka.
BLOG: Pa mogu reć da sam zadovoljna jer sam mislila da ću odustat, al NISAM. I dalje sam ''neprepoznata'', osima šta ''on'' zna za blog i jedna cura koja dosada odlično čuva našu malu tajnicu (hvala!!!). Ovaj blog postoji već 3 mjeseca i 19 dana, napisala sam 33 posta, a blog je posjetilo najmanje 1050 vas (jer brojilo nije radilo od početka), a ostavili ste 200 komentara, fala Vam svima..
Vaša ''Neprepoznata''
I šta kažete... Ja zaključujem cijelu inventuru i kažem da je 2006. bila dobra godina za mene...
''SORRY AL PRIJATELJI I OBITELJ NA PRVOM MJESTU!!!''
Sretan Božić!- bloggeri moji, al s prevelik zakašnjenjem. Znam da ćete shvatit kako je provest Božić s temperaturom 40. Al' svejedno Vam želim puno sreće i zdravlja za ovaj Božić.
Al' ipak je meni lakše pisat neke casual teme, a ne o Božiću. Čak i nakon što je prošla sva ta strka oko Božića i nakon što sam preležala 5 dana u temperaturi opet mi je nešto uspjelo dignut živce. I to baš na poseban način, na ''njemu'' sličan način.
Znači bili smo zajedno na Badnjak i recimo i Božić do ranih jutarnjih sati jer smo imali namjeru ić na polnoćku, al smo na pol puta odustali i malo se izgubili. Kasnije smo skupili moju naj frendicu i išli van. Posli smo još malo bili solo, a onda me odvea doma jer majke mi ja sam gorila (al' doslovno) i mislila sam da ću umrit. I tako sam 5 dana provela ležeći i mujereći temperaturu. Na neki čudan način sam se i podsvjesno grizla jer je on sad tu i mogli bi bit zajedno, a ja sam glupača jedna bolesna. Je, bilo mi je ful krivo!
I tako se jučer i moja agonija završila i bila sam skroz happy šta sam zdrava naravno, al i zato što ću ''ga'' napokon moć vidit. Kad on meni upadne:
''-Obećavam ti sutra ćemo se vidit, al večeras bi iša s prijateljem jer je tek izaša iz gipsa...''
Ufffffff došlo mi je tom prijatelju polomit obe noge, a ovome mom razbit njušku.
Al' dobro ja sam dobra cura, pa ću se strpit do sutra kad evo ti njega:
''-Ne mogu, moran vozit sestru doma...''
Ovog puta mi nije došlo da mu razbijen sestru jer mi je čak i dobra ta cura (bez obzira na to koliko ja to skrivala), nego mi je došlo njega skinut s dnevnog reda i rasknint sve to šta mi nazvamo vezom... E,pa samo da se zna neću sipat ovdi sad kišu svojih misli nego ću samo došapnit njemu da nije svjesan šta je propustia!!! I to ozbiljno...
By the way.... Samo bih se tila zahvalit ''Amaris'' na pismi koju je stavila na blog... Ludim za tom pismon i moran je nać jer mi ovako njen blog stoji otvoren cilo vrime.... Fala Amaris...
http://amaris18.blog.hr ---> obavezno bacite oko na taj blog, presavršen je
KOLIKO SMO ZAPRAVO SRETNI ZBOG BLAGDANA???
Znam da ćete sad svi u komentarima napisati kako ste užasno sretni zbog blagdana jer nema škole, a dobit ćete poklone i bit ćete sa obitelji i onima koje volite... E, pa u potpunosti se slažem s vama... Hmmmm, djelomično... Sretna sam k'o prase jer škole nema, uživat ću bez glupih staraca koji se prave da su popili svu pamet svita, a inače ih zovemo profesori. Drago mi je i zbog Božića, pokloni, jelka, kud god se okreneš svijetle svjećice, kolačići, obitelj i oni koje volim (osim ''njega''). On će doć, ali neću ga vidit za Božić (ali baš točno za Božić), vidit ću ga par dana prije... Kao trebala bih bit sretna, al nisam. Ove godine Božić mi ne predstavlja neki doživljaj... Pa sam zato malo deprimirana zadnjih dana...
A o Novoj godini da i ne pričam... Uffff čim se toga sjetim ili počnem ubrzano i panično disati i govoriti s puno bijesa u glasu ili mi suze idu na oči.
Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrr, kako da ne ''sikćem'' kad se sjetim toga kad je ovogodišnja proslava TOTALNA katastrofa... Mislim ne želim ovim putem opterećivat ''njega''. Šta se mene tiče on može di hoće i s kim hoće (o.k. ne baš sad s bilo kim ;-)) , ali za mene se ne treba brinut... Ja ću bit na sigurnome (čitaj: doma, u pidžami). Phhhh, vjerojatno ću zaspat prije ponoći... Ghrrrrrrrrrr
I'M BACK
Hello ekipa... Jel' možete virovat da je prošlo već više od misec dana od mog zadnjeg posta, od zadnjeg puta kad san bacila oko na vaše posteve... Al' kompić mi je otiša kvragu, a znate već kako taj cili proces popravljanja sporo ide... Al' barem san se uspila naspavat i odmorit, al iskreno rečeno zaželjela sam se vaših pričica i dogodovština...
Još večeras ću probat bacit oko na vaše postove, a sutra ću napisat jedan post u svom stilu...
PuSa , voli vas...
Neprepoznata
ZASIĆENOST ILI LJUBAV NA VEĆOJ RAZINI???
Da, uistinu nekada dođe vrijeme kada se zapitamo: ''Zašto ja gubim vrijeme na njega/nju?''
Započeli smo tu vezu iz ljubavi jer smo bili ludi i opčinjeni tom osobom. Svaki trenutak bi razmišljali o njemu/njoj, a sada se u nekim trenutcima uhvatim da se pitam što ja radim s njim. Ne, nije to zasićenost ili dosada tu se radi o promjeni.
Naime cure moje znate da kad nam se neki dečko ide upucavati učini to s najboljom taktikom. I ako ta taktika prođe oni se nakon nekog vremena promijene. E, pa bloggeri moji... Onaj dečko o kojemu ste na ovome blogu pročitali mnogo posteva nije više onaj stari.
Sjećam se kad sam se tek zaljubila u njega. Bio je pun samopouzdanja, ako nije htio nešto potvrditi nisi ga na to mogao natjerati, uz njega sam se osjećala jako sigurna, nasmijavao me, imao je svoje JA, ali danas to više nije tako. Sada imam osjećaj da se boji svega pa nekada čak i svog oca (iako on to NIKAKO ne želi priznati), kad se oKo nečega ne slažemo on se nakon kraće rasprave složi (a i sama znam da se ne slaže s menom), uz njega se više nikako ne osjećam sigurno, njegove me izjave više ni najmanje ne nasmijavaju nego ljute. Ponekad se ponaša kao klinac iz prvog osnovne, a brzo će završit i faks. Ne mogu lagat, i dalje me prolaze trnci kad me poljubi, ali njegovo me ponašanje iritira.
Ne znam, imam osjećaj kao da sam ga prije neozbiljno voljela, a da sam se sada uozbiljila i da je moja ljubav sad ona prava ljubav. Prije su mi značile sitnice i neke (nazovimo to) dječje gluposti, a sada želim snažnog, jakog muškarca uz kojeg ću se osjećat BAŠ sigurno, želim nekoga tko će mi reč: ''Ne, nisi u pravu!'' ili netko ko će mi reć ''Što to radiš od života?''. Trebam nekog tko čvrsto stoji na zemlji jer on treba držat konce u rukama, a on se ponaša ko mali bebač!
Nekada sam volila nježnost, a sada mi je to nekako ''dosadno''. Želim više zabave, više gluposti, više smjeha...
Ne želim više romantičnoga dečka i pjesmice s rimom, druženja nasamo... Sada mi je to sve nekako previše ženskasto. Sada me to iritira! Ufffff i sad mi se diže kosa na glavi!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Sada želim izlazit, upoznavat ljude, zabavljat se, plesat i slične gluposti. Ne želim monotoniju. Želin muškarčinu koji zna što hoće i koji mi neće cmizdrit non-stop. Upomoć, on treba promjenu!
MOJI, NJEGOVI, NJEGOVI, MOJI, NAŠI
Zar bi to bila ja kad se ne bi zbog nečega žalila? Hmmmmm, već znam vaš odgovor...
Al' moram... Mislim zanima me što će te vi reć na ovakvu temu (a mogu se samo nadati da njemu neće past na pamet svratit na blog!!!).
Sve veze prije bile su recimo neke baby veze. Cijelo to udvaranje obavili bismo ''na brzaka'', onda bi se odma ekipi hvalili da smo zajedno (a ne bismo tu osobu dobro ni poznavali), nakon par dana sljedilo bi držanje za rukice,a možda i kisiić(ali pazi rekla sam MOŽDA). A onda za par tjedana buuuuuuuuuuuuuuum. Nema veze, gotovo, prekid, plač, suze, brojni sms-ovi,propušteni pozivi, skriveni pogledi i namjere, ali nikad (čitaj APSOLUTNO NIKAD) za takve veze ne govoriš roditeljima . Sačuvaj Bože!
Al' ka šta vi svi dobro znate. Ja više nisam u takvoj vezi (i veza gore opisana nije morala bit jedna od mojih prošlih veza). Moja veza sada je ''ono'' nešto. Ne moram se udat za njega (mada ne bi bilo loše hahaha),ali sada osjećam nešto posebno, posebnu povezanost sa njim.
I ono od čega sam se najviše ježila, ono na što sam se najviše ''klela'' da neću napraviti učinila sam. Rekla mami...
Istina, prvo je provela par noći uplakana jer nije mogla vjerovati da njena kćer ima dečka (jer za druge nije znala, a i nije imala zašto jer su bIle (sad kad pogledam) bezveze). Onda ga je nazvala i rekla da je bolje da prekine s menom dok je na vrijeme jer vidi da sam se zbog ljubavi promijenila. Onda se pokajala pa to povukla. Pa nas prihvatila. Iako još uvijek ne može vjerovat da sam zaljubljena i da me netko ljubi i dodiruje pomirila se s time. Onda ga je upoznala i unatoč njegovoj tremi kada smo došli doma rekla je: ''Kćeri moja mali je sladak!'' Zadovoljno sam se smijala i pucala od zadovoljstva. I sad uvijek staje na njegovu stranu. Kao da joj ja nisam kćer. Neka, neka meni je to drago.
On je naravno muško, a oni kao to ne govore svojim starcima jer bi ih ovi cijelo vrijeme zezali. O.K., nisam forsirala iako mi je bilo krivo šta bi njegov otac tu i tamo neku drugu curu oslovio ''nevista'', a to naravno ne bi bilo tako da je čovik upoznat sa situacijom. Već ste upoznati s time da sam ljubomorna pa tako pretpostavljate da sam njemu koji put to natuknula, ali i sama pomisao da im kaže bi u meni izazvala (blago rečeno) strah. Tješila me pomisao da mu znam i seku i brata i oca (eto ''mamicu'' ne znam!)... Al da bi ''on'' doša do mene triba se malo i vozit, a i ima nekoliko mojih stvari koje nosi sa sobom cilo vrime, al ih zaboravi vratit, pa rođendanski pokloni koji su došli ''niotkud''. Nisu starci ludi... Skužili ga (kilometraža, moje stvari, moji pokloni)... I sad znaju da njihov ''sinčić'' ima ''neku tamo'', al iako me poznaju ne znaju tko sam...
E, sad.. U jednu ruku bolje da ne znaju koja sam jer bi me sto posto zezali i ''sumnjivo'' gledali, a u drugu ruku bilo bi lipo stat ponosno pokraj svoga momka (ne mislim sad žvalit ga pred svima, nego jednostavno stat) da se ne moraš okrećat oće ko šta skužit od njegovih. Mislim ipak bi bilo lipo kad bi znali. Šta znam možda bi bili ponosni jer nisam ni ja za bacit... O.K., ovo sad već prelazi u umišljenost. Vi znate da nisam takva pa ćete mi oprostit... Kužite da sam sad u dilemi, al opet nije do mene...
Al' evo koristim ovu prigodi da vam pokažem pjesmu koju sam jedan dan usput vdila na TV-u i već sam izgubila svaku nadu da ću je naći, al evo... Ljudi moji pisma je prva liga (a i spot isto). OBAVEZNO BACITE OKO NA SPOT i uživajte u pismi. Kladim se da bi volili zaplesat s svojim dragim uz ovu stvar. Pisma kaže ''Život ide dalje'', pa se tako ni vi ne dajte omest i pustite da život ide dalje. PuSa, ljubim Vas sve.
strong>
''BEZ NJIH NEĆU I NE MOGU''
Postoje ljudi koje volimo, postoje i oni koje mrzimo, ima onih koje jednostavno obožavamo, ali oni se ne mogu mjeriti s onima bez kojih jednostavno ne možemo!
Svi ih imamo, neki od nas to mogu priznati, a neki to zataškavaju. E, pa dragi moji ja ću to baš s zadovoljstvom reći!
1.MAMA
Ide mi na živce (i to često), ali isto ne bih mogla bez nje. Ona mi daje snagu u trenutcima kada sam najslabija i iako već imam 16 godina uz nju se nekad osjećam kao klinka, a to mi u određenim trenutcima paše. Ona me voli i jedino sam u njenu ljubav sigurna. Najbolji frendovi pa čak i dečko mogu se pretvarati da me vole, ali u njenu sam ljubav 100% sigurna i ta je ljubav bezuvjetna. Ponekad me njena žrtva i čudi. Ona je samohrana majka s minimalnom plaćom (može se reći), ali ama baš nikad nije dvoumila dal' da mi kupi recimo Replay hlače. Svi joj se u njenoj okolini dive i čude, a jedino oni koji je ne poznaju dovoljno dobro mogu reći da je loša osoba...
2.SEKA & CO.
Kad smo bile mlađe uvijek smo se svađale, prepucavale pa čak i (moram priznat) tukle. Ali onda se ona udala i odselila. Sjećam se da sam nekoliko noći za redom nakon što se tek iselila ulazila u njenu sobu i ležala uplakana na njenom krevetu. Soba je bila uredna i lijepo je mirisala kao i kad je ona bila tu. Na zidovima su još uvijek bili njeni posteri tj. milijuni njenih postera. Tek nakon što je postala udana žena zbližile smo se. Postala mi je najbolja frendica, a onda nas je sve obradovala jednim bebačom. Njen muž postao mi je brat, a njena djeca najdraže igračke.
Što vrijeme više prolazi shvaćam koliko je ona dobra osoba i kako je najbolja seka na svijetu. Iako mi ona uvijek progovara kako mi moji nećaci nisu ''napeti'' ja svečano objavljujem da volim te male vražićke.
3.'' TAJANSTVENI ''ON'' ''
Imali ste priliku pročitati brdo postova o njemu i kada bih sad išla duljiti ''on'' bi se umislio. Što da kažem? Volim ga kao nikoga do sada jer sve one prije njega smatrala sam samo sadašnjim dečkima koji mi se sviđaju, ali nijedan nije imao čast biti na ovoj ''top listi''. On je nešto sasvim posebno. Zbog njegovih dodira, poljubaca, zagrljaja, ponašanja osjećam se posebno. A zbog ''onih specijalnih stvari'' osjećam se djelom njega. I da ga nema ne znam što bi? Nedostajali bi mi njegovi pozivi, baze, smijeh, poštapalice pa čak i ona šutnja koja mi nekada zna čupati živce. Ali on je takav kakav je i ne želim ga mjenjati. Si čuo ljubavi??? Znam da se to kosi svemu onome što ti tupim svaki dan, al eto...
4. NAJBOLJA PRIJATELJICA
Znam je tek nekih godinu dana, ali imam drugačiji osjećaj. Kao da zajedno ''krademo Bogu dane'' već sto godina. Ona je dobra cura (iako svi ne misle tako), po izgledu joj ne bi dali manje od 19 godina, a tek joj je 15. Požrtvovna je, iskrena, otkačena, ponekad malo glupasta. Mene kao prijateljicu nije nikada uvrijedila, ali je donijela neke krive odluke što se tiče njenoga života. Volin provodit vrime s njom, ali u zadnje vrijeme nismo toliko u mogućnosti jer nam je škola u suprotnoj smjeni, ali vikendom se trudimo. Ne mogu baš sa sigurnošću potvrditi da bi moj život bez nje bio isti, ipak mi ta cura nešto znači. Kad se samo sjetim svih suza koje smo jedna drugoj isplakale na ramenu. Puno smo situacija uspješno prebrodile samo zato jer smo imale jedna drugu.
5.NAJBOLJI PRIJATELJ
On je totalno ispaljen, lud, uvik dobro raspoložen, uvik za zezanciju, a uz to i jaaako zgodan 18-ogodišnjak... i koju curu onda ne bi privukao? Mene je kad sam ga tek upoznala. Gledali smo se i kako se to već kaže ''kuvali'' misec dana, a onda nas je puko da budemo prijatelji. I moram priznat da mi je bia umišljen dok mi nije posta najbolji prijatelj. Volin ga ka' brata... Puno vrimena provodimo skupa. Bilo to na treningu kad me nosi, vuče ili baca po dvorani ; ili kad me pribaci do škole u nekom skupom autu (kojem ne znam ni ime). Ej to mi je najžešće... Izbaci me on koji put kraj škole pa mi tu i tamo koja cura zna upast jel' mi on momak (a oči joj ispale, slina curi iz usta), a ja ponosno:
-Ma šta ti je... Moj je momak sto puta zgodniji. Ovo mi je naj prijatelj...
Ili da možda spomenem večeri kad smo znali bit do jutra vani i ispijat koktele, plesat... Po mom mišljenju to je prijateljstvo... Nakon 5-6 ispijenih pića, bliskih susreta kad plešemo ostat prijatelji bez da napravimo neki od ''onih'' slatkih grijeha. ;-)
Momak je super i bez obzira šta je muško uvik mu mogu puno toga reć i u svakom trenutku je podrška...
6.''BUDUĆA KUMA''
Brzo mi je i krizma i osobu kojoj ću posvetit sljedećih par redova bit će moja kuma. Ona ima 28 godina (dvoje djece), ali čovjek joj te godine ne bi dao. Najbolja je prijateljica moje mame. Ta ženska obožava moju mamu jer je ona jedna od rijetkih koja ju nije procijenila po gomili love koju posjeduje, ugostiteljskim radnjama koje drži, merđi kojeg vozi i odjeći koju oblači. Skoro po cijele dane provode skupa tako da mi je ona postala kao dio obitelji. A i kolko mogu primjetit stalo je njoj i do mene. Uvik pazi di ću, šta ću... Inzistira na upoznavanju moga dečka jer se želi uvjerit da nije neki ''mutikaša i lažov'', uvik me povede vani u diskać jer zna da me stara do 5 ujutro ne bi pustila u takvu gužvaru s nikim drugim. To su jednostavno sitnice koje govore da joj je stalo... A tu su još i oni bonusići... Skupi pokloni za svaku prigodu, upoznavanje ''celebrity-a'', a i onih ''običnih'' ali opet zgodnih i dobrih ljudi.
Dobra je i jednostavna unatoč svemu šta posjeduje i zato je volim i nezamislivo mi je živit bez te ''ženske''. :-)
Eto ekipa to su moji ''najvažniji'' ljudi... Nadam se da me redovito čitate... Meni je ful ža jer mi je kompić TOTALNO spor pa više tako često ni ne pišem postove, a i isto tako zaostajem kad je rijeć o vašim postovima. Uvažite to i nemojte mi se jutit. Ljubim vas sve, pa-pa...
DEČKO AJDE OLADI
Koliko smo puta samo naišle na nekog prezgodnog dečka, a on nam usput i daje signale. Kad ga odlučiš upoznat vidiš da je lik totalna ''greška''. I onda naravno odlučiš se povuć i kažeš: ''Ne...'' i to onim blagim, umiljatim tonom da se frajer ne bi naljutio, ali on jednostavno nastavi slat poruke, zvat te, pojavljivat se gdje i ti. Kad si slobodna onda ti to odgovara jer tako možeš frendicama predstavit totalnog frajera koji te lovi. Naravno one polude od ljubomore jer je ovako jako zgodan, a ne znaju da zapravo lik ne zna sastavit rečenicu.
Ali kad si zauzeta (kao naprimjer ja sada) onda ti to smeta. Istina, možeš ga tu i tamo iskoristit kako bi svoga dečka učinila ljubomornim, ali zapravo većinu vremena on ti smeta.
Naravno, post je na ovu temu jer me to sad muči. Recimo da postoji lik kojeg sam gledala duže vrijeme (recimo veći dio prošle školske godine). Lik je stvarno zgodan (mišići, manekenska faca,bliještav osmijeh, itd...),imala sam priliku popričat s njim i skužit da je momak pametan, pun razumijevanja, normalan momak... I je, bio mi je napet.
Al' u međuvremenu meni se pojavia drugi momak u kojeg sam se ja zaljubila do besvjesti i točka. Al' naravno život mi je kompliciran pa je taj lik odjedanput mora skužit (tek sad) kako sam ja lipa, zgodna, dobra (bleeeee). I da još više zakompliciramo tu priču, ja sam za to njegovo naglo otkrivanje morala saznat ni manje ni više nego priko moga dečka. AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA Znam, to ima samo kod mene...
Uglavnom uspijem ja ovom svome dokazat i objasnit da ja volim samo njega i only njega, al' sad ostaje malo teži poslić. Triba ovom drugom sve to objasnit, a kako iz prijašnih iskustava znan da takvi macho tipovi ne prihvaćaju Ne!!!! za odgovor odlučim se ja naoružat strpljenjem.
I tako ja izašla s 2-3 cure koje mi nisu baš i najdraže samo da bi uspila riješit tu zavrzlamu. I tako točno na vrime (kad san i očekivala) ulazi taj lik skockan ne bi da ćemo se odma ženit, za njim trag skupog parfema se čuje 5 km. Sidne on i tako počnemo mi priču i po stoti put kažem mu da sam zauzeta, ali on ne ferma... I tako to ostane na tome. I tako 3 dana za redom ja njemu uporno tupin da sam zauzeta, al on se pravi glup. I tako svo strpljenje kojim sam se ja naoružala nestane, ma ne bi ja toliko eksplodirala da on meni po ko zna koji put nije reka da je čuo od jedne glupače da mi je veza citiram ''sranje''. Ej, al kad je on reka sranje ja san samo vidila onu čašu vode šta je stala na stolu. I onda san mu nervozno, ali više ljuto rekla:
-Ovom ću te vodom zalit ako mi se približiš. A toj glupaći šta ti je to šapnula reci da ću joj vratom zaokrenit!- dignem se od stola i odem, a Bog zna da mi osim poklapanja slušalice super ide odlazak. Lik mi je samo poslije posla poruku da mu je jasno da je smetnja (Ala, otkrija je Ameriku!) i zamolija jel možemo ostat prijatelji. Odgovor je bio kratak i jasan ''Da''.
Al' zamisli ti obraza reć da mi je veza sranje. Šta je mislila da ću mu to oprostit sa smješekom jer je zgodan ili da mu to neće bit naplaćeno samo zato što je ovaj moj daleko. Ufff, da se razmumimo ekipa... Nisam ja to napravila radi ovog moga (ili da bi se taj isti moj osjetija važan). Ne, napravila sam to zbog sebe jer me on tom izjavom uvridija. Šta on misli da bi ja bila u vezi da je sranje. E, imamo mi uspona i padova, boljih i lošijih dana, al da nam je veza sranje, e NIJE!!!!
P.S. Ka šta se da primjetit još uvik mi kompić šteka pa ne mogu ubacit slike, SORRY, al nadam se da ću brzo bit u mogućnosti. KiSs
...ZNA I MENI BIT DOBRO...
Kako ljudi koji bace oko na moj blog ne bi mislili da se ja znam samo tužiti na život, ljude oko sebe i ljubavne probleme želim s vama podijeliti kako sam provela današnji dan.
U mome gradu jučer se održavalo natjecanje iz ''onoga moga'' borilačkog sporta. Bilo je predobro, nije bilo prožeto samo sportom već i prijateljskim druženjem i ljubavnim ''trzalicama''.
Nisam se natjecala zbog takozvanih ''tehničkih problema'' tj. ozljeda i sada se tako grizem jer sam to tako htjela (bez obzira na rezultat).
Ali zato je tamo bilo brdo ekipe iz moga kluba, svi obučeni i spremni za borbu i naravno moja ljubav. Jadni momci (i ono malo cura), došli su rano ujutro (čitaj oko 8 i pol) da bi nastupili tj. borili se tek popodne (čitaj oko 18). E, pa već sam usput pokušala natuknit da su momci kao i uvijek bili u većini. To mi je bilo stvarno čudno jer po takvim natjecanjima zna bit i dosta cura. Ovaj put ih je zafalilo ili ti ga ponedostajalo, ali opet mi smo uživali i gledajući dečke kako se bore...
Da ne bi zaboravila bilo je i brdo dice. Takozvanih kateda... Njihove su borbe najžešće i dica se cila užive. Baš ih je slatko vidit!
Moji iz kluba su se super borili. Zadovoljna sam iako mi je krivo šta su svi klubovi imali većinom borbe protiv drugih klubova, a samo su se jadni naši morali borit s kolegama iz kluba. Baš blesavo! Zato smo se kod takvih borbi najviše smijali. Dečki su se samo pomicali jedan oko drugoga i tu i tamo zadali po koji udarac. Di bi koji naš smija udarit kolegu iz kluba. Većinom su svi naši dobili barem po 3. mjesto, a bilo je i 2. mjesta te nekoliko 1. Al' sam ponosna čoviće! Isto tako sam ponosna i na ''njega'' jer bia 1. i bia je tamo najbolji (taj zaključak nisam donila ja). Cure nam nisu baš dobro prošle, al eto braleee dobile su koje 3. misto. Čestitam svima!!!
Al' ja san se tamo umorila više od svih boraca zajedno... Šala... Ali stvarno sam se umorila. Pomaži ovdi, pomaži tamo nikako stat ili uvatit vrimena za ''njega''. Al eto kasnije smo uvatili par minuta samo za nas. Nismo ih baš lipo proveli zbog straha da nas ne bi ko ''ubra'', a i zbog obostranog umora tog dana i ''prethodne noći''. Ha!!!
Uspila san opet (pametna ja!!!!) zaključit da su neki nepopravljiva govanca (sorry na izrazu), neki neumorljive ulizice, a neki jednostavno moji super pijatelji do kraja života. Sa svima san iz kluba uspila provest bar nekoliko minuta, s nekima i skoro cilo natjecanje (a šta ćeš kad mi je naj prijatelj, i još uz to zgodan, pa nek ostale cure pate). Bilo je par sitnica kad sam tila odeređenima zavrnit vratom, a bilo je i situacija kad san umrla od straha (npr. stanje nekih mojih frendova nakon borbe, i glupost jednog mog naj frenda kad mu je puklo da me okrene za 180 u zraku!!!--- stvarno san se pripala!).
Sve u svemu bilo je dobro i drago mi je zbog ostvarenih rezultata i zbog nekih zaključaka toga dana. Šta više gledan taj sport više ga volin i u njemu uživan!
P.S. Bloggeri moji SORRY. Kompić mi je zadnjih dana prepreprepre spor i neće da otvara neke blogove ili se jednostavno isključi i zato jednostavno ne mogu čitat vaše nove postiće. Sorry, nemojte mi se ljutit. Mislin ja na vas i pokušavan rješit taj problem... Voli vas vaša,
''Neprepoznata''!
...PEČATI BIVŠIH LJUBAVI...
Istina, sada sam sretno zaljubljena, ali to ne znači da su zbog toga svi oko mene mrtvi i izbrisani s lica zemlje. Pa, isto tako postoje i moji bivpi. Tek mi je 16, tako da ih nema puno, ali ostavili su nekakav trag u mome životu ili me bar naučili pameti...
Prvi moj dečko je onda bio najzgodniji i najslađi dečko u školi. Sve smo uzdisale za njim, ali nijedna mu nije imala hrabrosti prići. Ipak bile smo tek 7 rezred. Nakon 6 mjeseci potajnoga gledanja pitao me želim li mu biti cura. Pristala sam naravno, ali veza nam nije bila baš bajna. Bili smo zajedno samo 2 tjedna, a nije pao čak ni poljubac. Kada danas vidim tog dečka uopće me ne može prepoznati...
Taman sam završila osnovnu školu kad sam otišla na ljetovanje na Brač. Tamo sam upoznala preslatkog dečka, godinu starijeg. Tjedan dana smo se neprestano družili, a onda smo jednu večer ostali sami i s njim je tada pao moj prvi kiss. Bili smo zajedno 2 i pol mjeseca, a onda sam ja morala natrag kući. To je bilo jedno od mojih najboljih ljetovanja. Kada toga dečka vidim danas odmjeri me od glave do pete i pozdravi. Do sada sam se već pomirila da iz njegovih usta nikada više neću čuti više od: ''Ej!''
A sa svojim zadnjim, tj. trećim dečkom prekinula sam u 3 mjesecu ove godine. Upoznali smo se u klubu za vrijeme treninga. Neko se vrijeme kasnije nismo viđali. Jednoga dana došao mi je njegov sms u kojem me je pozvao na kavu. Tako je to počelo. A trajalo je otprilike 3 tjedna. Ha, razlog prekida još uvijek je nepoznat,a uvjeravam vas i meni je to još uvijek misterija. Ali nekako od svih mojih bivših s njim sam ostala u najboljim odnosima. Lik mi se uvijek normalno javi i uvijek se ponašamo kao da nikad ništa nije ni bilo (ali tu i tamo znamo bacit bazu na račun naše bivše veze).
Zapravo još uvijek dvojim... O.K.,bili smo zajedno,pokušali smo,jednostavno nije išlo,prekinuli smo,bili smo oboje malo ljuti i povrijeđeni,ali zašto (čak i nakon godinu-dvije dana) još uvijek trzaš na moje ime i izbjegavaš me? Zašto ne možemo biti prijatelji, naša propala veza nije kraj svijeta?
ONO ŠTO STE TRAŽILI
A tražili ste da vam pričan kako mi je bilo... E pa ljudi moji... Kreće priča, čekaj par sekundi da mi se slegnu dojmovi.
O.K., možemo dalje. Znači, sjela sam u autobus i još uvijek nisam mogla vjerovati da me moja (inače stroga) mama pustila. Vozila sam se i razmišljala sam dal' je prekasno da se vratim jer ono ludo sam zaljubljena i svašta bi se moglo dogoditi... Hmmm, znate na što mislim!!! ;-)
Javio mi se da me čeka na kolodvoru i već tada sam bila totalno smirena. Ugledala sam ga iz busa, baš sam bila happy. Znate priču dalje... Ja izašla iz busa, onda zagrljaj pa kiss... Poslije piće u nekom kafiću i onda pravac njegova soba. Tamo laganini sve na bazi igre i onda ono s čime se ne igra... Ha ha ha jesam vas zbunila... Poslije moj dragi pojeo pola fast fooda, a jebemu bia je gladan. Onda malo ''zezancije'' u sobi pa mi je pokaza koliko je pametan (riješia je sve križaljke)... Bravo ljubavi!
Onda oko ponoći izlazak po Zagrebu... Red glazbe od čije jačine pucaju bubnjića, a onda red mirne šetnje... Pa ujutro doma, pa opet krevet... Ali bez igrica jer smo bili komirani i samo zaspali... Al' moram priznat da nema boljeg filinga nego ležat zagrljena pokraj svoje ljubavi...
Ujutro buđenje, pa ''zezancija'' onda kratka šetnja, a nakon toga... Odlazak... Puna sam dojmova jer se puno stvari dogodilo i promijenilo... Valjda ćete i sami naslutiti... Toliko do sada... Thanks na komentarima... Pišem vam poslije... Kisssssss
KAD SNOVI POSTANU STVARNOST
Hmmm vjerojatno svi mi imamo stvari, situacije, događaje pa možda čak i trenutke u kojima se neprestano želimo naći, ali prilika nam se jednostavno ne pruža...
E, pa jedna glupača (točnije rečeno Ja) je uvijek sa svojim dečkom maštala kako bi bilo kad bi oni barem jedan cijeli dan proveli zajedno sami, gdje ih nitko ne nadgleda, gdje će biti daleko od drugih... Uvijek mi se činilo da će ti naši razgovori uvijek ostati samo mašterije...
Ali on me (možda samo iz šale, a možda i ne) pozvao da dođem (na recimo nešto više od 1 dana, a manje od 2 dana) do njega u Zg. Ja sam nemam ni pojma zašto (ali eto jesam) pitala mamu i nakon duuuuuugog razmišljanja i puuuuno obećanja (koje sam ja morala dati) pristala je. Yessssss, već sutra poslijepodne moći ću biti sa svojim dragim... Bez ograničenja...
I eto moja ekipa... San će se ubrzo ostvariti... Ali nekako još uvijek čekam da se probudim jer mi još ne ide u glavu da sam takve sreće... Dan (i noć) s ''likom'' iz snova... Ufffffff...
Zamisli ti koja sam ja sritnica... Užasno sam happy (samo da me netko ne probudi iz ''sna'')... Jedva ga čekam vidit... Ma nije ni prošlo sad sto godina nego tjedan dana al' eto fali mi...
Blogeri moji želim vam lijep i ugodan vikend i nadam se da vam neću falit' . Nemojte plakat... O.K. ovo je bila šala. Čujemo se tj. čitamo se u ponedljeljak kad vam budem našvrljala neki post o preeeedobrom vikndu koji ću ja provesti izvan svoga grada s osobom koju voli.... PuSa, a vi slobodno... Komentari čekaju samo na Vas... Pozzzzz
FEELING LOST THESE DAYS
Taj filing nešto je totalno suprotno onome što sam ja inače. Razigrana, rasplesana, sretna, nasmijana, puna šala, razumijevanja, uvijek od akcije... Ali naglo se sve promijenilo izazvano ničim.
Jednostavno se osijećam slabom i izgubljenom. Stvari koje su me veselile ovih me dana samo dodatno rastužuju, ljude koje sam rado viđala ovih dana izbjegavam. U školi mi se ne da čak ni svađat s profesorima ili ih zezat (a u tome sam glavna). Osjećam da sam razočarala majku. Ne želim ''njemu'' više biti na teret. Ni na trening mi se ne da ić, sve mi je tamo naporno, a dečki koje inače obožavam odjednom su mi ovih dana kreteni. Čak ni ovaj blog ne da mi se pisat, a inače mi je to bila najdraža aktivnost. Kada mi se netko obrati (nije bitno tko i nije bitno zbog čega) ja bi samo sjela u kut i plakala.
Da, možda je to neki period u životu kada mi se nakupilo sve i sad jednostavno trebam par trenutaka, par dana da se skuliram i dođem opet na svoje. Jer ja nisam takva. Tužna, neraspoložena, šutljiva, ne nasmijana, svadljiva... I zato se bojim da baš ovom svojom fazom u životu ne bih povrijedila nekoga.
Al' mislila sam ja da mogu sama sebi reć: ''Ma pogledaj taj razred, tu ekipu daj se uključi ko i uvijek!'', ali ne mogu sama sebi zapovijedit kad je oko mene sivilo. Htjela bih se vratiti na staro biti ona ista nasmija ja od akcije koja obožava svijet oko sebe. Nadam se da se brzo vraćam na staro...
POSVEĆENO... MOJOJ SESTRI...
Da, došlo je i to vrijeme. Dosada sam napisala bezbroj postova o ''njemu'' i problemima koji me muče. Mislim da je vrime da posvetim jedan mojoj seki. Zapravo polusestri, ali psssssst MRZIMO tu riječ. Upotrijebile smo je možda 2-3 puta u životu, zato pssssssssst.
Ona ima 26 godina, znači 10 je godine starija od mene. Ljudi su uvijek govorili da jako sličimo (iako sam ja mršavica, a onda malo elegantnije popunjena), pokušavala sam vidjeti tu sličnost,ali nikada nisam mogla. Dok se jučer nisam slikala s frendicom na mob. i kad sam pogledala sliku ostala sam pafff.
Pa, čovjeće na toj slici kao da je bila moja seka. Iste crte lica, isti osmijeh,iste oči... Nisam mogla vjerovati.. I zato sam odlučila ovaj post posvetiti njoj, jednoj od najboljih cura na svijetu (ne zato što je to moja seka), a i zbog problema koje trenutno ima.
Sada je već udana, s dva klinca (jedan će brzo u školu, a drugi nema ni godinu dana). Zamislite, imati klinca koji će ubrzo u školu, a imati samo 26 godina. I ako mislite da se udala zbog trudnoće, e nijeee.
Ovako po karakteru totalna smo suprotnost... Ona je uvijek bila tiha i povučena, a ja lajava i razuzdana. Za menom uvijek trag od nereda, a kod nje sve tip-top. Ona nikada nije težila većem, boljem (osim kad je o frajerima bila riječ), a ja uvijek imam nove ciljeve i ambicije. Što se tiče muškaraca... Hmmm, moja ih je seka snimala i onda odabrala onog najboljega (predoborg komada). On joj je bio prvi dečko, a sada i njen muž. Njen muž je super čovik. Voli je i sve šta ide u paketu... Seka je super majka, obožava svoju djecu i ima puno strpljenja i ljubavi za njih. Sve što radi za njih ne radi zato što mora nego zato što to želi.
Kraće, ona zadovoljava sve uvjete svršene kćeri, sestre, unuke, supruge, majke i prijateljice.
Ali, možda ni zadovljavati sve te uvijete nije uvijek dobro. Barem koliko iz njenog primjera mogu zaključiti. Otkada je rodila svog drugog sina ( a od toga nema ni godina dana) postala je maaalo nezdovoljna. Ovako to čovjek ne bi ni primjetio, ali ja ju dobro znam i vidim to. Nije postala ni nasilna, ni svadljiva, ni bahata ili nešto slično. Jednostavno kada stavi navečer svoju djecu na spavanje zna skrivećki plakati. Vjerojatno zbog nezadovoljstva. Možda to nezadovljstvo osjeća zbog toga jer ima malo viška kilograma ili više nema slobodnog vremena... Ne znam... Samo joj želim pomoć, i pomoći ću joj jer mi puno znači i jako ju volim... Ali htjela bi da zna da je unatoč svemu ona još uvijek najbolja seka na svijetu.
...I DA NISAM LJUBOMORNA TO NE BI BILA JA...
Kad ja pričam o ''svojoj'' ljubomori onda ne pričam o ljutnji koja me proždire kada neka cura ima nešto što ja nemam. Pričam o ljubomori u vezi... A ona je (pitajte ''njega'') velika. Možda ne bi bila toliko ljubomorna da on nije daleko. A kako je daleko nikad ne znam šta ga može puknut ili koja mu se glupača može uvalit i zato uvik strahujem. Od svakog njegovog izlaska s frendovima dobijem ćir na želudcu. Sto puta sam mu to rekla (mislim, čemu to kriti) i sto puta je on rekao da se to neće dogodit'. Al' to u meni je jače... Nekad jednostavno poželim vrištati od ljubomore...
Al' nisam samo ljubomorna na sadašnjost ili budućnost, ljubomorna sam na njegovu prošlost. Svaka njegova bivša mi je kao ulijez na Zemlji. Nemam protiv tih cura ništa (i nikad im ne bi ništa predbacila), ali opet, treba bit na oprezu...
Znam da je on sad moj i da su možda male šanse da me prevari, ali opet... Ne mogu čoviće, ljubomorna sam i točka... Ako je to zločin, onda me osudite... Jesan, kriva sam...
Jedino pravo pitanje u vezi te ljubomore koje me muči je koliko to njemu smeta??? Puno, malo, nimalo??? Help!
I jedno pitanje za kraj! Koliko ti je ovo poznato dragi?
O N
Možda je vrijeme da napišem koju riječ i o ''njemu'', onakvome kakvoga ga ja doživljavam. Neka njegovo ime i dalje ostane skriveno.
Prema mome mišljenju, on je jedna od najboljih osoba koje sam ja upoznala. Takvu osobu ne možeš opisati u nekoliko rečenica, zato se sada pitam je li 1 post dovoljan. On je prva osoba koja mi padne na pamet kad se probudim i zadnja o kojoj razmišljam prije nego što zaspem. Gdje god da sam imam filing da bi on mogao biti sada tu kraj mene.
Ali ovako iskreno, kompliciran je on momak. Zna bit nježan i pričat nekakvim slatkim glasićem. Isto tako zna tu i tamo bit zločest pa mi odbrusit. Ponekad ni najteži trenutci iz njega ne mogu izvući lijepu riječ i savijet, a o suzi i da ne pričamo. Dok se nekada zna rastužit (''možda'' čak i zaplakat) zbog običnih gluposti. Nekad me zna obasipat pažnjom (toliko da se u njoj gušim), a nekad me zna totalno zaboravit. Nekad imam osjećaj da me želi skriti od svih, a nekad osjećam da bi svima dao do znanja za nas.
Ne, ne želim ja sada otklonit sve te mane i ostavit samo vrline. Naprotiv, želim napokon glasno reći (ili napisati) da volim njegove mane i vrline u kompletu- sve zajedno. Kad bi nešto od toga promijenila onda to ne bi bio momak u kojeg sam se ja zaljubila... Volim ga takvog kakvog je (iako se nekad ni meni samoj ne čini tako), ali tako je!!!
Naša veza jedna je od onih ''čudnijih'' ili lijepše zvanih ''VEZE NA DALJINU''. Prije sam znala da su takve veze teške, ali sad sam se u to uvijerila. Govorila sam sama sebi da nikad neću sebi dopustiti takvo nešto. Ali onda se ispred mene pojavio zgodan momak; prezgodnog tijela, dobrih guza, zavodljivog osmijeha. Imala sam osjećaj da s tim dečkom još nisam završila. I tako je i ispalo. Sms po sms, poziv po poziv, izlazak po izlazak i dobijem nekakav filing da mi je ''ovaj'' suđen. Možda sam luda jer sa 16 godina dajem takvu izjavu, ali to osjećam. Ne viđamo se svaki dan, ali ne viđamo se ni jedan put u godini. Kad vidim koliko mi je sad teško kad ga nema, a meni očajnički treba njegov zagrljaj sjetim se da takav filing trebam pomnožit još puta 2 godine. Dođe mi teško, dođe mi da to prekinem, ali onda se sjetim njega. Ne mogu ga usporediti ni s jednim ''prijeteljem'' za kojim sam uzdisala godinama jer on jednostavno pobijeđuje sve. Hmmm, sad bi trebalo njega pitat dal' on može preživjeti ovo vrijeme pomnoženo s 2 godine... Al' ja mogu jer imam filing da će se poslije sve samo od sebe riješavati.
Ponekad pokušam zamisliti svoj život bez njega. Bez njegovih poziva, poruka, bez njegovih ''baza''. Bez njegovih (tu i tamo) poljubaca... Bez njega... Onda se probam sjetit zgodnih likova za kojima sam patila . I odjednom ni jedan od njih mi nije dovoljno zgodan. Brrrr, želim samo njega...
Tu itamo padne mi na pamet on s nekom drugom curom. Ufffff, dođe mi plakat, dođe mi propast u zemlju... Jer ga volim, a morala bih ga se odreć. Kako se možeš odreć nečega što voliš i bez čega bi ti bilo teško živjeti.
Taj ''lik'' nije samo moj momak, on je moj najbolji prijatelj. Uvijek kad imam neku frku najjednostavnije mi je nazvat njega i sve mu reć, još kad bi samo znao tu i tamo ''izbacit'' neki savjet. U njemu nalazim sve što me kod frajera privlači. Čak i nakn dva mjeseca volim ga više; više nego bilo koga.
Za mene on će uvijek ostati sve naj... Pripadao meni ili ne... Znam da će ovo čitat zato mu želim reć da ga volinnnnnnnnnn. Zbog jedne noći s tobom, zbog nježnog pogleda tvog, osjećam da živiš u meni, da si dio srca mog... Love you!!!